Podno grijanje u kupatilu je rješenje koje je udobno za korišćenje, estetsko i efikasno čak i u slučaju najmanjih enterijera. Sve češće se pojavljuje kako u novim kućama, tako i u renoviranim stanovima u zgradama. Pravilno odabran sistem podnog grijanja može značajno podići komfor svakodnevnog korišćenja kupatila.
Pročitajte članak i saznaćete koje su vrste podnog grijanja, koliko košta njegova montaža i kako ga bezbjedno primijeniti i u zoni tuširanja. Objasni ćemo gdje se može postavljati podno grijanje, a koja mjesta zahtijevaju poseban oprez. Takođe ćemo razjasniti najčešće nedoumice, zahvaljujući čemu ćete lakše donijeti pravu odluku.
Podno grijanje u kupatilu postaje standard u modernim kućama i stanovima. Komfor toplog poda nakon izlaska iz tuša, ravnomjerna raspodjela toplote u cijeloj prostoriji ili mogućnost odustajanja od neestetskih zidnih radijatora samo su dio prednosti. Zato ne čudi što podno grijanje u kupatilu dobija na popularnosti i u manjim stanovima u zgradama. Da li ima samo prednosti? Koje su njegove eventualne mane?
U kupatilima se najčešće koriste dva sistema: vodeni i električni. Iako oba imaju sličan cilj, njihova konstrukcija i način rada su potpuno različiti.
Vodeno podno grijanje se instalira uglavnom u porodičnim kućama. Obezbjeđuje veoma jeftinu eksploataciju, ali njegova montaža zahtijeva značajnu intervenciju u konstrukciju poda.
Električno podno grijanje za kupatilo – instalirano u formi grijaćih mreža ili kablova, idealno za renoviranja, stanove u zgradama i mala kupatila. Brzo reaguje na promjene temperature i ne zahtijeva visoku konstrukciju poda.
Ako se pitate koje su vrste podnog grijanja, upravo se ova dva sistema u 99% slučajeva koriste u kućnim kupatilima.
Podno grijanje pod tušem je sve češća praksa, posebno u modernim zonama za kupanje. Ako je pravilno izvedeno, potpuno je bezbjedno – kako u mokroj, tako i u suvoj zoni. Ključni su ipak odgovarajući materijali, izolacija i primjena grijaćih mreža namijenjenih za tako zahtjevne uslove.
Podno grijanje u walk-in tušu ne djeluje samo kao element koji povećava udobnost korišćenja takve kabine, već sprečava i dugotrajno zadržavanje vode na podu. U kupatilima u kojima je tuš potpuno integrisan sa podom, grijanje zone tuširanja olakšava oticanje vode i ubrzava njeno isparavanje.
U slučaju tuš kadica stvar izgleda drugačije. Ako je konstrukcija ugrađena (ozidana), grijaće mreže se montiraju pored kadice, a ne ispod nje. Ako je kadica ravna i u ravni sa podom, postoji mogućnost izvođenja instalacije djelimično ispod nje, ako to proizvođač dopušta.
Iako je tehnički moguće, podno grijanje ispod kade obično nema praktičnu primjenu. Toplota je blokirana oblogom ili akrilom, a troškovi montaže se ne pretvaraju u realne koristi. Najčešće se koriste samo mreže ispred kade, u zoni korišćenja.
Instalacija grijanja ispod pločica bi trebalo da zaobilazi mjesta u kojima nema cirkulacije vazduha – tamo grijanje neće biti efikasno, a ponekad može dovesti do pregrijavanja elemenata opreme.
Podno grijanje se ne montira ispod:
Da bi sistem radio optimalno, treba održavati:
Trošak instalacije zavisi od odabranog sistema i veličine prostorije. Kako izgleda prosječni trošak zavisno od pomenutih faktora?
Električne grijaće mreže u 2025. godini koštaju prosječno od 90 do 400 zł/m² za materijale i montažu (mreže, kabliranje, kontroler). U praksi – posebno u malim kupatilima, gdje se dodaju troškovi minimalnog rada – realni trošak je najčešće oko 200–350 zł/m², a u premium varijantama do cca 400 zł/m².
Vodeno podno grijanje pri instalaciji u cijeloj kući trenutno je 120–150 zł/m² za rad i osnovne materijale. U slučaju jednog kupatila (bez velike površine, sa dodatnim radovima, težim pristupom) trošak može porasti na 200–250 zł/m², a kod složenih slojeva poda čak 300 zł/m².
U stanu u zgradi trošak same električne instalacije je viši, ali eksploatacija može biti jeftina zahvaljujući programatorima i zonskoj kontroli temperature. Grijani pod – kupatilo u zgradi – odlično funkcioniše kao dodatni izvor toplote, posebno zimi.
Montaža mreža na mjestima gdje se ne postavlja podno grijanje iz bezbjednosnih razloga.
Podno grijanje je idealno ako vam je stalo do komfora, estetike i ravnomjernog grijanja prostorije. Dokazaće se u novim kućama, u stanovima u zgradama i u malim kupatilima gdje se računa svaki centimetar prostora.
Da, ako je instalacija izvedena u skladu sa normama i uz korišćenje sertifikovanih komponenti. Posebnu pažnju treba obratiti na hidroizolaciju i pravilan raspored vodova.
Da, postoje sistemi namijenjeni za montažu u mokrim zonama. Važna je ipak primjena mreža sa povećanom otpornošću i zaptivne hidroizolacije.
Može, ako je njegova snaga prikladno odabrana prema kvadraturi i toplotnim gubicima prostorije. U malim kupatilima često odlično zamjenjuje tradicionalne radijatore.
Vodeno se najbolje pokazuje u kućama sa niskotemperaturnim izvorom toplote. Električno je idealno za zgrade i renoviranja jer se brzo montira i ne zahtijeva podizanje poda.
Električni sistemi obično koštaju 250–500 zł/m² zajedno sa kontrolerom. Montaža vodenog grijanja je jeftinija, ali zahtijeva veće građevinske radove.
Vodeni sistem ga podiže za nekoliko centimetara. Električne mreže podižu nivo poda minimalno — najčešće za nekoliko milimetara.
Ne, jer toplota tamo nema mogućnost otpuštanja. To može dovesti do pregrijavanja i oštećenja kako instalacije, tako i opreme.
Ne mora biti — moderni kontroleri omogućavaju ograničavanje potrošnje energije na minimum. Ključ je pravilno postavljanje rasporeda grijanja.
Da, najčešće se koriste električne grijaće mreže. Tanke su, brze za montažu i ne zahtijevaju promjene u instalaciji centralnog grijanja.
Električne mreže mogu se položiti u jednom danu, a preostalo vrijeme zauzima završna obrada poda. Vodeni sistemi zahtijevaju više rada i vremena za izvođenje slojeva poda.